Radoslav Karačić

Zahvali se i budi ponizan! Da li ste ikad poveli ozbiljniju raspravu o tome, koliko smo nezahvalni ili zahvalni na  nekim stvarima u životu ?  Da li ste uopće razmišljali o tome kad Vam se dogode neke negativne stvari,  koliko ste puta izašli jači i što ste iz svega toga naučili? Nebrojeno mnogo puta mogli ste razmišljati o tome koliko ste nezadovoljni vlastitim načinom svog života, kako nerado idete na posao ?  Zašto Vam radno mjesto nije ono o čemu ste sanjali, obveze koje  imate i ljudi koji vas okružuju? Zahvali se i budi ponizan ! Koliko puta su Vam  pesimistične misli bile inicijator sumorne svakodnevice? Što se poslije događa ?  Zatvarate  se u krug, u glavi Vam gori i naravno počinjete širiti tu negativnu energiju. Postali ste uteg svim tim svojim negativnim mislima, uvijek prebacujući krivicu na druge,  Tražite iole mali  razlog da bi se mogli uhvatiti kao za slamku spasa.

  Koliko puta smo se do sad zapitali, što učiniti sa sobom, kako se pokrenuti  i početi živjeti, dok vrijeme strahovito brzo leti. Prisiljeni smo na samo ono osnovno, samo jedno, kako preživjeti u ovom sumornom, turobnom svijetu, punog  tjeskobe, briga i straha za budućnost naše obitelji i nas samih. Neobično, ali svaki dan možemo sresti ljude koji nemaju snage ni da se osmijehnu. Pogled im je zamišljen, oči upale i jedva se može primijetiti da je tu nekad bilo onog sjaja, one iskre, onog elana. Na licima im se ocrtava zabrinutost i bore ih prekrivaju, skrivajući sve one osmijehe, koje smo nekada jedni drugima upućivali. Gdje smo to nestali ??? U kakvom smo to ponoru završili, bez ikakvog razloga i izlaza. Hoćemo li svoj život provesti u razmišljanju ??? Što smo sve propustili  u svojoj, jadnoj, sluzničkoj borbi za opstanak. Htjeli ili ne, postajemo robovi ovog nenormalnog sustava koji pogoduje onima koji su ga i stvorili. Oni uživaju u blag...